Zadarska županija

Područje zadarske županije kontinuirano je nastanjeno još od najranijih vremena. Tako i jedna čitava neolitska jadranska kultura nosi naziv po ravnokotarskom selu Smilčiću, gdje su otkriveni najznačajniji njeni nalazi.

Dolaskom Indoeuropljana u II. tisućljeću pr. Krista staro stanovništvo i njegova kultura nestaju. Iliri premještaju naselja iz ravnica na uzdignute humke – tako nastaju čuvene ilirske gradine opasane debelim suhozidima; a uokolo razasute grobne gomile sa pokojnicima položenim u fetalnom položaju i okrenutim prema suncu svjedoče o razvijenom kultu umrlih.
Ove prostore naseljavalo je ilirsko pleme Liburna, a lički dio pleme Japoda. To je vrijeme začetaka nekih još i danas "živih" gradova i mjesta zadarskog kraja: Enona (Nin), Jader (Zadar) – najveća i najznačajnija prometna i lučka mjesta; Nedinium (Nadin), Asseria (Podgrađe kraj Benkovca), Varvaria (Bribir), Corinium (Karin). Grade se i utvrde : Lerova ponad Vinjerca, Beretinova pored Radovina, Budim nedaleko Posedarja, Nadinska gradina, Trojan-grad poviše Biograda i Cvijina gradina nedaleko Obrovca.

Krajem I.st.pr. Krista Liburnija postaje dijelom Rimskog Carstva, a Ilirski Jader kao središte provincije dobiva status kolonije, a prikladno tome i gradske vizure sa rimski preciznim pravilnim uličnim rasterom i pripadajućim zgradama. Akveduktom se iz 35 km udaljene Vrane dovodi voda (spomenuti akvedukt impresionira tehnički savršenom izvedbom sa minimalnim padom od 1 mm/m, kojim se uspješno dovodilo vodu do morske razine u samom Zadru), nedaleko Kistanja u Burnumu bio je vojni logor (castrum) za kontrolu šireg područja, a na području Aenone (Nin) podignut je augusteum - hram u čast rimskih careva koji su postigli božanski status.

Padom Zapadno-rimskog carstva teritorij potpada pod jurisdikciju Bizanta. Velike seobe naroda mijenjaju etničku sliku i ovih prostora - latinizirano starosjedilačko stanovništvo i rimski koloni bježe pred najezdom Avara. Rušenjem Salone isplivava antički Iader (grč. Idassa, kasnije i Diadora) na čelo bizantskog temata; i od tada, pa sve do 2. svj. rata ostaje upravno i kulturno središte Dalmacije.

Dolaskom Hrvata na ove prostore zadarska županija postaje kolijevkom hrvatske države.
Oko 800.g. prima knez Višeslav u crkvi sv. Križa u Ninu sakrament krštenja (Višeslavova krstionica), čime simbolički i Hrvati prihvaćaju kršćanstvo i vezuju se uz Svetu Stolicu. Nin tako postaje 1. crkveno sjedište Hrvata – a ninska crkvica sv. Križa – najmanjom katedralom na svijetu. 880.g. kada knez Branimir (dux Crvatorum – Šopote, kraj Benkovca) prima od pape Ivana VIII. znamenje kneževske vlasti, postaje Nin i 1. vladarska prijestolnica Hrvatske.
Uz Nin, i Biograd nosi titulu hrvatskog vladarskog grada. U njemu je oko 1058. okrunjen jedan od najvećih hrvatskih vladara koji je obnovio jedinstvo Hrvatske - kralj Petar Krešimir IV., ali i prvi hrvatsko - ugarski kralj Koloman (1102.). Od tada se Biograd zove i Biograd na moru, kako bi se razlikovao od ugarskog "stolnog Biograda"(u današnjoj Mađarskoj).
Područje Županije bilo je u srednjem vijeku podijeljeno na : ninsku, lučku (današnji Ravni Kotari), sidrašku (zaleđe Biograda) i krbavsku županiju, a kao najistaknutiji plemenitaški rodovi između Krke i Zrmanje ističu se : Kačići, Šubići, Kukari, Gusići. Među zadarskim plemstvom, koje je svoje bogatstvo najviše zasnivalo na prihodima iz paške solane, ističe se plemić Guido Matafar koji je u XIV.st. čak bio gradonačelnik Firence - najjačeg onodobnog bankarskog središta.

U stoljećima koja slijede ovaj je kraj (sveden na status mletačkog posjeda - tzv. "zadarska terraferma") bio razapet između sebičnih interesa Venecije (koja se konačno 1409. domogla vlasti otkupivši za 100 000 dukata prava na Dalmaciju od kralja Ladislava Napuljskog) i stalnih turskih najezda.
Tako 1646. Turci provaljuju na more od Sukošana do Biograda, te u Novigrad. Zbog opasnosti od turskog utvrđivanja mletačka vlada donosi odluku o rušenju gradova Nina i Biograda. Prvi je topovima s mletačkih galija pretvoren u ruševine, a drugi je nakon temeljitog rušenja i spaljen.
Posebno mjesto u povijesti ovih krajeva i njegove borbe protiv Osmanlija zauzima i stari hrvatski grad Vrana. Poznat još od antičkih vremena kao ladanjsko odredište ("ville rusticae") rimskih patricija, u XI. st. darovnicom kralja Dmitra Zvonimira Papi postaje važno templarsko sjedište. 1136.g. benediktinski samostan sv.Grgura preuzimaju templari i tu ostaju sve do 1312.g. i ukinuća reda, kada prelazi u ruke Ivanovaca. Templari su bili novi "viteški red" koji je ujedinio dva tada najpopularnija ideala : vojnički i redovnički. Vrana je ujedno bila i prvi samostan u Hrvatskoj s papinskom egzempicijom (izuzet iz jurisdikcije lokalnih biskupa, vladara i plemstva), što joj je dalo prvorazredan duhovni i politički utjecaj. Tako su se u Vrani čuvali i znakovi kraljevskog dostojanstva - koje vladarima udjeljuje Papa, a među vranskim priorima posebno se ističu : ban Ivan od Paližne koji je gotovo doveo do uspostave samostalne hrvatske države pod Kotromanićima, te hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban Petar Berislavić koji se istaknuo u borbama protiv Turaka. 1537. g. Vrana je pala pod Turke, a stanovništvo bježi u selo Betinu na otoku Murteru. I danas Betinjani imaju masline u "Modravama" (koje nisu pale pod Turke) između mora i Vranskog jezera. Od znamenitih osoba iz Turskog doba ističe se Jusuf Mašković, vjerojatno porijeklom iz Vrane ili Pakoštana, koji je za sobom ostavio najzapadniji postojeći turski spomenik u Europi – han, doduše nikada dovršen, ali u dobroj mjeri sačuvan i do današnjih dana.

Propašću "Serenissime" 1797.g. počinje razdoblje austrijske vladavine, prekinuto kratkim periodom francuske uprave (1805. - 1813.). Za vrijeme Austrije Zadar postaje središte upravne i sudske vlasti pokrajine Dalmacije, a u drugoj polovici XIX. st. i žarište pokreta za kulturni i nacionalni preporod u Dalmaciji. Po završetku 1.svj.rata odredbama Rapallskog ugovora (1920.) je pripao Italiji, da bi nakon stravičnih bombardiranja, 1944. bio pripojen matičnoj Hrvatskoj.

Čuvari prošlosti zadarskog kraja:
Zadar: Stalna izložba crkvene umjetnosti, Arheološki muzej, Narodni muzej
Nin: Arheološka zbirka
Biograd: Zavičajni muzej
Veli Iž i Kolan (otok Pag): Etnografske zbirke