Katedrala sv. Stošije

U doba cara Dioklecijana (3-4.st.) i njegovih okrutnih progona kršćana, jedna je mlada djevojka iz ugledne patricijske kuće u panonskom Sirmiumu (današnja Sremska Mitrovica, Srbija i C.Gora) udana za rimskog patricija Publiusa. Ničim se ne bi njena sudbina razlikovala od sudbine drugih žena koje su živjele u dogovorenom braku bez ljubavi, da nije upoznala i oduševila se "novim" idejama ljubavi i vjere rimskog viteza – kasnije mučenika sv. Krševana.

Zbog svoje želje za djevičanstvom i prihvaćanja "novog poganstva" dugo je bila zatočena u kućnom pritvoru. Nakon muževljeve smrti pridružuje se sv. Krševana i odlazi u Akvileju, gdje obilazi zatočene i mučene kršćane, te nažalost prisustvuje njegovom mučeništvu. Prema predaji umrla je u rodnom Sirmiumu mučeničkom smrću, a glava joj je odsječena i tijelo bačeno u more kraj talijanskog otoka Palmaria. Pronađene relikvije u 5.st. prenesene su u Carigrad, a 804. godine dobio ih je od cara Nikifora I. - u znak izmirenja Bizanta sa Zadrom i Franačkom - zadarski biskup Donat.