Narodna nošnja, Pag

Odnjegovani žuljevitim rukama pastira, vinogradara, težaka i ribara, danas svijetom pronose najbolji glas o bogatoj kulturi i umijeću življenja ovih krajeva. Čuvena paška čipka, sir i janjetina, Žutica i Gegić, kaduljin med, pršut, smokve, masline i ulje samo su dio blaga koje čuvaju svježina konobe, trošna kredenca (kuhinjski ormar) i škrinja sa tavana (potkrovlje).

Paška čipka

Paška čipka ili "bijelo zlato" grada Paga lijep je ručni vez koji je na ovaj otok stigao još u antičko doba iz drevne Mikene. Paška čipka izrađuje se tehnikom tzv.čunjića (ruke čipkarica barataju sa 22 čunjića, od kojih su dva "vodilice"). Od drugih vrsta čipki razlikuje se svojom izuzetnom čvrstoćom. Koristila se i koristi se kao samostalan ukras (danas nosi predznak originalnog hrvatskog suvenira) ili dodatak posteljini i odjeći (posebno lijepi radovi vidljivi su na rupcu paške nošnje).

Paški sir

Paški sir jedan je od zaštitnih znakova otoka Paga, dobro poznat i priznat i izvan granica Hrvatske. Odlikuje se tvrdoćom (izuzetno kvalitetan za ribanje), slanošću i prepoznatljivom aromom koju ima zahvaliti specifičnoj ispaši paških ovaca. Ovce se uzgajaju na brdskim površinama škrtih paša punih eteričnih ulja, koje su zbog čestih i jakih bura izložene posolici. Mladi sir, mekaniji i lakšeg okusa, može se nabaviti tijekom prvih zimskih i proljetnih mjeseci. Sir se čuva tako da se dobro naulji i umota u platno, te drži na suhom i tamnom mjestu.

Posedarski pršut

Posedarski pršut se proizvodi na tradicionalan način, što znači da se u proizvodnji koriste samo 4 tradicionalne komponente : morska sol, hladni dim, ručni rad i velebitska bura, koja u sebi nosi aromu dalmatinskog raslinja i pršutu daje jedinstven okus i miris.

Dalmatinski šokol

To je sušen i dimljen svinjski vrat koji se obrađuje na poseban način. Soli se morskom soli u kojoj stoji 2-3 dana. Nakon toga se namače u vinu i uvalja u posebnoj mješavini mirodija. Obavije se crijevom i mrežicom i ide na dimljenje u trajanju od cca 30 dana, nakon čega dozrijeva na buri 2 mjeseca.

Maraschino - 5 stoljeća tradicije i svjetske reputacije

U miru i tišini zadarskog Dominikanskog samostana, na početku XVI.st. stvorena je i zapisana receptura autentičnog zadarskog likera, kojega su prvi pripravili upravo ljekarnici tog samostana pod imenom "Rosolj" (od riječi "Ros solis" - "sunčana rosa"). Kasnije je liker nazvan Maraschino, budući se dobiva iz esencije zrelih plodova dalmatinske ljekovite višnje maraske i lišća njezinih mladih grančica. U XVIII.st., kada se u Zadru razvija industrijska proizvodnja likera, krenuo je Maraschino iz Zadra i morskim putovima dospio u sve važnije europske metropole. Osobito je bio omiljen na engleskom dvoru. Tako je kralj George IV. slao svoje ratne brodove po stotine sanduka Maraschina za kraljevski dvor u Londonu, te za guvernere Malte i Krfa; 1871. iz zadarske luke su isplovili brodovi s Maraschinom za kraljicu Victoriu; 1887. princ od Wallesa (kasnije kralj George V.) u društvu Duca od Edinburgha posjetio je tvornicu i tom prilikom naručio veću količinu likera.

Maraschino je osvojio i Napoleona Bonapartea i njegove vojskovođe (pr. maršala Marmontea), a bio je nezaobilazan i na ruskom, francuskom, bečkom i talijanskom dvoru.
Služi kao desertni liker, ali i kao dodatak sladoledu, voćnim salatama i sl... Ručno opletena boca maraschina proglašena je hrvatskim suvenirom i prava je uspomena koja se može ponijeti iz Zadra.